Oni malo vremešniji, pod uslovom da ih pamćenje i očinji vid dobro služi, danas, 9. januara 2021. godine, mogli bi se prisjetiti istog tog datuma od prije 29 godina i baciti oko na sliku na kojoj ratni zločinci Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik, na “Skupštini srpske republike u Bosni i Hercegovini“ proglašavaju svoju republiku, primjetit će da od tadašnjih učesnika tog horora sa zadahom nadolazećih zločina gotovo niko danas nije na javnoj sceni.
Ili su pod zemljom, ili su u zatvoru, ili se po svojim seoskim pustopoljinama skrivaju od upada policije jer su i u ratu i u miru krali i otimali od naroda. Ili im se, jednostavno, „centrala“ ubuđala, pa se, poput Dragana Đokanovića, povremeno ukažu u javnosti podsjećajući na svoju torabijevsku nadnaravnu moć i „viziju“ koju su 9. januara 1992. godine ugradili u temelje Republike Srpske, tačnije temelje budućih zločina protiv čovječnosti i genocida.
Šta je ostavština 9. januara svi znamo.
Osim pobrojanih likova i njihovih sljedbenika na koje nas podsjeća, ovaj datum je simbol za stotine masovnih grobnica u kojima su završavala tijela ubijenih Bošnjaka i Hrvata, logore u kojima je mučeno hiljade zarobljenika, desetine hiljada silovanih žena, zatrto potomstvo mnogih porodica, rušenje domova, bogomolja, progone...
Kratko rečeno, 9. januar 1992. godine simbol je početka planiranog zločina nad narodima koji nisu iste vjere i nacije kao oni koji su ga planirali.
Stoga, dugogodišnje obilježavanje 9. januara kao „Dana Republike Srpske“, nije ništa drugo do pokazivanje crnog biljega na licu vlastitog naroda, a pod pokroviteljstvom ideoloških nasljednika onih koji su prije 29 godina započeli krvavi pir po Bosni i Hercegovini i čiji će teret, ni krivi ni dužni, na svojim leđima nositi i njihovi praunuci.
Kakvo god „slavlje“ da se danas događa u Banjoj Luci, koliko god da su putevi po manjem bh. entitetu danima izlijepljeni bilbordima koji veličaju 9. januar, i koliko god u ime veličanja ovoga datuma svirali, tamburali, guslali, držali govore i hvalili svoje „utemeljitelje i osnivače“ pokrovitelji svega toga moraju biti svjesni da to što slave u državi Bosni i Hercegovini, čiji su oni manji dio, više ne postoji.
Jer, 9. januar kao „Dan Republike Srpske“, odnosno slavu i zakon kojim su proklamirani, ukinuo je Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
Sve drugo je žalostan primjer nepoštivanja Ustava Bosne i Hercegovine, kako od zaluđenih Karadžićevih ideoloških ostataka, još više od strane državih pravosudnih institucija, tačnije Tužilaštva BiH.
Jer da ono radi svoj posao, a - jasno je - ne radi, najava obilježavanja neustavnog 9. januara bila bi u startu zaustavljena.
Oni koji su na putevima postavljali bilborde kojim se veliča ovaj datum, bili bi optuženi skupa sa onim koji su dekretom, vlasnicima privatnih firmi, bilo da su Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, naredili da isticanjem zastava RS-a „i na drugi način“ pokažu poštovanje prema 9. januaru.
Od „historijskog“ 9. januara 1992. godine do danas dogodilo se mnogo šta.
Akteri tog događaja, znamo, mahom su osuđeni ratni zločinci. Mirnodopski pokrovitelji njegovog svečanog obilježavanja, opet, nalaze se na svjetskim crnim listama nepoželjnih ljudi. Ustavni sud Bosne i Hercegovine, također, rekao je svoje.
Jedina nedoumica o 9. januaru danas je Tužilaštvo BiH, koje svojim nečiinjenjem, javno rehabilitira sve ono što u BiH, ali i svijetu simbolizira ovaj datum.
Jer da je drukčije danas bi glavna tužiteljica BiH, ako ništa, saopćila da je, bar, „formiran predmet“ o kršenju Ustava BiH, odnosno obilježavanju neustavnog „Dana Republike Srpske“.
A nije uradila čak ni to.
Bratunac.ba/Politički.ba
