Tražitelji azila godinama tvrde da ih hrvatska granična policija zlostavlja. Postoje informacije da su ih tukli, primjenjivali elektrošokove i čupali nokte. Po prvi put su videozapisi u kombinaciji s izvještavanjem Der Spiegela potvrdili neka od ovih izvještaja.
U detaljnom tekstu ovaj utjecajni list donio je i video na kome je jedan od premlaćenih migranata.
Ibrahim je znao šta slijedi kada se zaustavio policijski automobil. Mladi Pakistanac je iz Kašmira prije dvije godine krenuo prema Evropi. Sada, krajem hladnog martovskog dana, policija je iz vozila izvukla njega i ostale izbjeglice. Veći broj snaga sigurnosti je čekao vani. Nosili su crne balaklave kako bi sakrili lica.
Prisilili su izbjeglice da skinu jakne, cipele i hlače. Jedan od maskiranih muškaraca je uhvatio Ibrahima za vrat i odvukao ga ka rijeci. Ostali su ga pretukli, ciljajući na Ibrahimova leđa, ruke i noge. Prisjeća se Ibrahim: „Luđački su me tukli.“ Iz straha je zatražio da se u tekstu ne spominje njegovo prezime.
Ibrahim se naročito sjeća bola kojeg je prouzrokovala duga, debela grana. Još troje izbjeglica kažu da su pretučeni metalnom šipkom i motkom na koju je bio pričvršćen težak predmet.
Premlaćivanje je trajalo svega nekoliko minuta, ali Ibrahimu se to činilo kao vječnost. Maskirani muškarci su ga odvukli do rijeke Gline, prirodne granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine u selu Poljana. Rijeka je široka svega nekoliko metara. Jedan od maskiranih se derao na Ibrahima: „Brzo, skoči! Vrati se u Bosnu!“
Evropska unija je zatvorila balkansku rutu za migrante 2016. godine, nakon što su je prethodnih mjeseci koristile stotine hiljada izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja dok su se kretale put Zapadne Evrope.Od tada su hiljade izbjeglica kampirale u šumi i u starim ratnim ruševinama na sjeverozapadu BiH. S druge strane granice, hrvatski dužnosnici s naočalama za noćno posmatranje i vatrenim oružjem patroliraju granicom. Međutim, to ne spriječava izbjeglice da krenu svake noći. Svoj pokušaj da pređu granicu izbjeglice nazivaju igrom (The Game).
Fotografije organizacija za pružanje pomoći prikazuju izbjeglice s krvarećim ranama, slomljenim rukama, izbijenim zubima i tamnocrvenim tragovima na leđima. Tražitelji azila govore i o mučenju omamljujućim oružjem i seksualnom zlostavljanju.
Premlaćivanja umjesto saslušanja
Nevladine organizacije, doktori, pa čak i Agencija Ujedinjenih nacija za izbjeglice prikupile su hiljade takvih svjedočenja. Ponekad je sama boja kože dovoljna da neko postane meta sigurnosnih snaga. U zimu 2019. godine hrvatski graničari su ilegalno deportirali dvojicu nigerijskih stonotenisača koji su samo pokušavali da učestvuju na univerzitetskom takmičenju.
Povratnici, kako ih još nazivaju, krše ne samo hrvatski zakon o azilu, već i evropski zakon i Ženevsku konvenciju o izbjeglicama. Oni se rugaju pravu na podnošenje zahtjeva za azil. Umjesto da budu saslušani, azilanti su pretučeni.
Hrvatske vlasti poriču da policajci koriste silu na granici ili da ilegalno vraćaju azilante nazad preko granice. Vlada je jednostavno ignorirala video snimke koji prikazuju sigurnosne snage koje vode tražioce azila do granice. Vladini službenici također tvrde da su izbjeglice izmislile tvrdnje o nasilju. Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman nedavno je rekao da njegova zemlja negira sve optužbe za nekorektno ponašanje na granici.
Ali Ibrahimov slučaj hrvatske tvrdnje o nevinosti stavlja pod znak pitanja.
Der Spiegel je mjesecima istraživao njegov slučaj zajedno s medijskom organizacijom Lighthouse Reports. Novinari su razgovarali sa tri izbjeglice koje su putovale s Ibrahimom. Koliko god je bilo moguće, rekonstruirali su put kojim su išli. Izvještaji izbjeglica mogu se samo djelomično provjeriti, ali njihovi geopodaci potkrepljuju njihove izjave. Tu je i video zapis koji je nevladina organizacija No Name Kitchen dobila prilikom intervjua sa izbjeglicama. Der Spiegel i Lighthouse Reports uspjeli su provjeriti njegovu autentičnost.
Izvještavanje jasno pokazuje da izbjeglice nisu prisilno potisnute samo u Grčkoj. Na bosansko-hrvatskoj granici maskirani muškarci tuku izbjeglice. Slike otkrivaju zabrinjavajući nivo nasilja koji sve više postaje norma na vanjskim granicama EU.
Ibrahim već desetine puta nije uspio proći pored hrvatskih snaga sigurnosti, ali u martu su stvari krenule bolje nego obično. On i još tri migranta opisali su za Der Spiegel kako su zajedno s oko 50 ljudi, od kojih su neki maloljetni, krenuli tog dana u EU. Muškarci su prešli granicu u blizini Šturlića, sela u Bosni, prije nego što su krenuli divljinom hrvatskih šuma. Bilo je hladno, a noću su spavali u jeftinim vrećama za spavanje.
Nakon otprilike sedam dana grupa je stigla do rijeke Kulpe koja se graniči sa Slovenijom, tamo su prenoćili. Pojeli su posljednje zalihe i na kraju su prošli kroz rijeku na putu za zapadnu Evropu. Grupa se zaustavila u šumi iznad slovenskog sela Kočevje. Krijumčari su ih tamo trebali dočekati da odvedu muškarce u Italiju, ali niko se nije pojavio. "Izdržali smo tri ili četiri dana bez hrane i bilo čega za piće", kaže Ibrahim. Ali onda su konačno odustali.
Slovenačka policija presrela je izbjeglice dok su napuštali svoje skrovište. Izbjeglice kažu da su ih policajci odveli u policijsku stanicu, ispitali svakog pojedinačno i fotografirali i uzeli otiske prstiju. Migranti tvrde da je svaki od njih tražio da im se dozvoli podnošenje zahtjeva za azil. Ali odgovor koji su dobili, kažu, bio je jasan: "Nema azila. Vraćate se u Bosnu."
„Nikada nisam bio toliko uplašen.“
Kada ih je kontaktirao Der Spiegel, slovenačka policija potvrdila je da je privela izbjeglice. Oni, međutim, poriču da je Ibrahim zatražio azil, pa su muškarce predali hrvatskim vlastima u sklopu sporazuma o povratku. I hrvatski i slovenački zvaničnici predaju su potvrdili svojim potpisima.
Stvari su se brzo odvijale kad došli u ruke hrvatske policije. Muškarci kažu da su ih odvezli do granične rijeke, gdje su ih već čekali muškarci u balaklavama. "Nikad nisam bio toliko uplašen", kaže Ibrahim.
Geopodaci izbjeglica, pohranjeni na računu Google Maps, podržavaju njihove izjave. Uključuju podatke o geolociranju grupe u Hrvatskoj i Sloveniji. Drhtave slike sa mobilnih telefona pružaju još više dokaza. Jedan od izbjeglica kaže da slike postoje samo zato što je mobilni telefon mogao sakriti u donji veš.
Na slikama se vidi Ibrahim kako stoji na bosanskoj strani rijeke, u mokrim hlačama i bez cipela. Vidi se kako mladi Pakistanac plače, a lice mu se iskrivilo u agoniji. "Imam bolove u nozi", kaže on. Može se vidjeti kako ga drži još jedan izbjeglica čija je odjeća mokra i koji je također bez cipela.
U pozadini se na hrvatskom tlu mogu vidjeti četvorica muškaraca sa plavom i maslinastozelenom odjećom koja podsjeća na uniforme. Trojica se vide kako stavljaju crne maske. Muškarci sa sobom nose dugačku motku, kao i štap s užetom na koji je pričvršćen težak predmet. Može se vidjeti kako jedan od muškaraca rukuje oružjem.
Maskirani muškarci vode grupu ljudi do granične rijeke. Jednog od migranata su pretukli štapom ili motkom. Zatim ganjaju još jednog migranta, trče prema granici. Preko rijeke se čuje: „J**** ti majku.“
Metapodaci pokazuju da je video snimljen 23. marta popodne. Zgrade u pozadini dokazuju da su se događaji odvijali u blizini Poljane na bosansko-hrvatskoj granici. Maskirani muškarci se ne mogu jasno prepoznati na slikama. Međutim, njihovo prisustvo na strogo čuvanoj granici govori da su muškarci dio hrvatskih snaga sigurnosti. Mala je vjerovatnoća da bi maskirani muškarci mogli djelovati usred bijela dana bez znanja vlasti.
"Čini se da su neke od uniformi vidljivih na video snimku pomiješane", kaže Ranko Ostojić, političar socijaldemokrata lijevog centra u Hrvatskoj. Kaže da sumnja na to da su dotični muškarci penzionirani policajci koji su sada dio rezerve.
Kada ih je kontaktirao Der Spiegel, službenici hrvatskog Ministarstva unutrašnji poslova su rekli da nemaju evidenciju o bilo kakvim operacijama na datum i mjesto o kojem je riječ. Rekli su da ne mogu govoriti o opisanim događajima bez dodatnih detalja. Hrvatska nudi tražiocima azila priliku da se prijave za azil, rekli su u u izjavi i dalje tvrde da izvještaji nevladinih organizacija o povrijeđenim migrantima gotovo u potpunosti zanemaruju sukobe između migranata u Bosni i Hercegovini. Ministarstvo tvrdi da su migranti ozlijeđeni u nesrećama ili da jedni drugima nanose ozljede, a zatim za to krive hrvatsku graničnu policiju.
Kada Bosanac Milo Gujić začuje pucnje ili vriske iz šume ispod svoje štale, zna da opet dolaze. Ubrzo se u njegovom dvorištu pojavljuju krvari, uplakani i polugoli muškarci. Ponekad se, kaže, to događa svakodnevno.
Strah od odmazde
Gujić i njegova supruga već godinama izbliza svjedoče brutalnosti hrvatske granične policije. Njihova imovina nalazi se na samo nekoliko stotina metara od vanjske granice EU. Gujić je zatražio da Spiegel za ovu priču ne koristi njegovo pravo ime. Boji se da bi mu se hrvatske snage sigurnosti mogle osvetiti.
Gujić je u martu otvorio svoj dom Ibrahimu i njegovim saputnicima. On kaže da je zatekao muškarce koji su stajali pred njegovim vratima kako drhte i jecaju. Na videu ih je odmah prepoznao. Naložio im je vatru i donio suhu odjeću i hranu. "Kada sam skinuo odjeću s jednog od njih, vidio sam mu leđa. Izgledalo je kao da je netko gurnuo željeznu polugu u vatru, a zatim ga udario njome. Toliko su duboko crveni bili otisci od udaraca."
Rijeka Glina je popularno mjesto za vraćanje migranata. Lako je dostupno s hrvatske strane i slabo je naseljeno sa bosanske strane. Gujić kaže da su Hrvati nedavno asfaltirali put koji vodi do granice. Vjeruje da će polugoli, ozlijeđeni muškarci i dalje dolaziti. Gujić ne može razumjeti nasilje: "Čak ni životinje ne povrijedite tako."
EU plaća Hrvatskoj milione eura za osiguranje granice. Hrvatska bi se također uskoro trebala pridružiti šengenskom prostoru, što znači da njene granice s ostalim članicama tog područja više neće biti pod nadzorom. Jednom kada se to dogodi, hrvatska granica s Bosnom i Hercegovinom postat će jedno od mjesta na kojima se donose odluke o tome koliko tražitelja azila zapravo smije doći u zapadnu Evropu.
U oktobru 2019. godine je Evropska komisija dala Hrvatskoj pozitivnu ocjenu u napretku prema pristupanju Šengenskom prostoru, ali je rekla da će morati nastaviti raditi na "upravljanju vanjskim granicama“.
Sve države članice Šengena moraju odobriti pristupanje bilo koje zemlje, ali već sada hrvatska vlada djeluje kao jedan od evropskih vratara.
Do sada je EU uglavnom zanemarivala ova očigledna kršenja ljudskih prava. U Njemačkoj su ministar unutrašnjih poslova Horst Seehofer i kancelarka Angela Merkel otvoreno pohvalili rad hrvatske granične policije. Agencija EU za upravljanje granicom Frontex, koja nadzire granicu iz zraka, prijavila je stotine ilegalnih prelazaka granice, ali tvrdi da nema kršenja ljudskih prava.
"EU zatvara oči pred nasilnim vraćanjima", kaže bivši hrvatski ministar unutrašnjih poslova Ostojić. Kaže da se čini da službenicima EU svejedno hoće li se granična policija ponašati u skladu s međunarodnim pravom ili ne. Njihova šutnja samo ohrabruje hrvatsku vladu .
"Slike su najočitiji dokaz da se Hrvatska upušta u nasilna tjeranja", kaže Hanaa Hakiki, pravnica iz Evropskog centra za ustavna i ljudska prava (ECCHR). Ona napominje da se deportacije nisu dogodile na službenim graničnim prijelazima i da je neko oružje koje su maskirani koristili bilo domaće izrade. "EU bi povodom ovih stravičnih slika odmah trebala poduzeti mjere", kaže ona.
Šengen kao sredstvo pritiska?
Ylva Johansson, evropska komesarka za unutarnje poslove odgovorna za granice EU, poslala je pismo hrvatskom Ministarstvu unutrašnjih poslova krajem oktobra i pozvala na istragu izvještaja. "Ako se dokaže da je istina ono što se tamo prikazuje, naravno da je neprihvatljivo", kaže ona nakon što je pogledala slike. "Ljudi ne mogu biti pretučeni na granici. Neko mora snositi posljedice."
U međuvremenu je i pravobraniteljica EU otvorila istragu. Ali stvarni pritisak na Hrvatsku vjerojatno bi nastao samo ako bi nasilna vraćanja dovela u pitanje pristupanje Hrvatske Šengenu. "Nasilje na granici ne može se nastaviti", kaže Johansson. "Ovo neće pomoći Hrvatskoj u naporima da se pridruži šengenskom prostoru."
Na kraju je Ibrahim napokon uspio dobiti "Igru." Nakon ponovnog pokušaja, uspio je stići do Italije, trenutno živi u stambenom objektu na sjeveru zemlje i podnio je zahtjev za azil.
Međutim, mjeseci provedeni na hrvatskoj granici su ostavili posljedice. Kada danas pogleda svoje video zapise na hrvatskoj granici, brizne u plač. Kaže da i dalje pati od glavobolje, a bolovi u koljenu se također pogoršavaju, posebno sada kada je vrijeme hladnije. Noću, kaže, ponekad ima noćne more o premlaćivanjima od strane hrvatskih policajaca. Jednom su mu komšije narednog jutra rekli da je zvao upomoć. Opet.
Bratunac.ba/Politički.ba
