Ramiz Salkić: Mi smo tu i nećemo odustati od naše borbe za jednaka prava

Ramiz Salkić: Mi smo tu i nećemo odustati od naše borbe za jednaka prava

Potpredsjednik RS-a iz reda bošnjačkog naroda Ramiz Salkić nedavno je najavu zvaničnika RS i Srbije da će se krenuti u sinhronizaciju nastavnih planova i programa za grupu predmeta nazvao „obrazovnom agresijom na BiH”.

– Ministarstvo prosvjete i kulture entiteta RS je, po okvirnom zakonu kojeg je usvojilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine 2008. godine, dužno da uskladi nastavne planove i programe sa drugim entitetom u Bosni i Hercegovini. Strateški pravci razvoja obrazovanja u Bosni i Hercegovini usvojeni od strane Vijeća ministara Bosne i Hercegovine obavezuje entitetske i niže organizacione jedinice da istu provode i njoj se prilagode. To se još uvijek nije desilo. Nastavni planovi i programi trebaju biti zasnovani na relevantnim naučnim i historijskim činjenicama, koje su utvrđene i dokazane.

U našem slučaju konkretno kada je historija u pitanju. Tu su prije svega relevantne, dokazane i presuđene činjenice o ratnim dešavanjima i teškim zločinima koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini uključujući i presuđeni genocid kojeg je počinila vojska i dijelovi policije bosanskih Srba nad bosanskim muslimanima-Bošnjacima „Sigurne zone UN-a“ Srebrenica. Naravno, tu se trebaju naći i druge relevantne presude o drugim zločinima koji su počinjeni na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i šire. U udžbenicima sigurno nije mjesto presuđenim ratnim zločincima na način kako je to danas u udžbeniku historije za deveti razred u ovom entitetu.

Kada je jezik u pitanju također treba koristiti relevantnu historijsku građu i naravno novije presude različitih sudova u Bosni i Hercegovini, ali prije svega treba uvažiti opredjeljenje govornika. Historijske činjenice govore da je bosanski jezik najstariji jezik koji se danas koristi u Bosni i Hercegovini i regionu, ali i da se najveći broj građana Bosne i Hercegovine na posljednjem popisu izjasnio da govori bosanskim jezikom. Ovo su relevantne činjenice i svaki drugi pristup nije dobronamjeran i nije u korist objektivnog kvalitetnog i sveobuhvatnog obrazovanja novih generacija – kaže Salkić za Banjaluka.net.

Već niz godina, na početku rada škola, djeca bošnjačke nacionalnosti u više naselja u RS propuštaju nastavu jer njihovi roditelji protestuju, smatrajući da je ovim učenicima osporeno pravo na jezik. Sada se takva situacija desila u Liplju kod Zvornika, ali je okončana, uz konstataciju predstavnika roditelja da su institucije RS ispunile njihove zahtjeve. Kao učesnik tih pregovora, kako ocjenjujete rješenje usaglašeno u Liplju? Da li je taj dogovor primjenljiv i u ostalim sredinama u RS?

– Tužno je, ali i žalosno što danas imamo sistem i vlast kakva je u ovom entitetu koja provodi aparthejd i sistemsku diskriminaciju nad svojim građanima. Tužno je što nemamo reakciju nevladinih organizacija i institucija koje se, kao, brinu o pravima djeteta i zagovaranju ljudskih prava i slobode građana. Ovdje se sistem i gotovo svi građani poistovjećuju sa vlašću koja provodi diskriminaciju. Ja nisam uvjeren da će ono što su dogovorili roditelji i predstavnici Ministarstva biti u konačnici implementirano i vjerujem da će roditelji i djeca ponovo biti izmanipulisani i prevareni.

Rješenje je da se u skladu sa Ustavom entiteta i važećim zakonom djeca i njihovi roditelji u obrazovnom procesu tretiraju ravnopravno bez diskriminacije. Ako dajete za pravo djeci srpske nacionalnosti da imenuju svoj jezik, onda to treba dati i djeci bošnjačke nacionalnosti. Što danas nije slučaj. Ako djeci bošnjačke nacionalnosti prepisujete odredbu iz Ustava entiteta u školske dokumente, onda to učinite i djeci srpske nacionalnosti. Što danas nije slučaj. Tu je osnovni problem duplih aršina, kršenje Ustava i relevantnih zakona u obrazovnom procesu u ovom entitetu.

Negiranje jezika, negiranje identiteta Bošnjaka treba i mora prestati, jer mi živimo u dvadeset prvom vijeku, gdje su dostupne relevantne informacije široj publici i vlast se ne može ponašati kao Austro-Ugarska koja je preko noći zabranila bosanski jezik. Mi smo tu i nećemo odustati od naše borbe za jednaka prava i jednake mogućnosti. Mi živimo na našim ognjištima i to je naša imovina i ničija više.

U više navrata, organizovali ste skupove o jeziku bošnjačkog naroda u Banjaluci. Da li ste razmatrali mogućnost da na ove rasprave pozovete i lingvističke ili pravne stručnjake koji imaju različite stavove od onih koji su do sada formulisani u zaključcima tih konferencija? Smatrate li monolog intelektualno i društveno zdravijim od dijaloga?

– Ovo je bila treća po redu konferencija o bosanskom jeziku koja je održana u Banjaluci, čiji sam bio suorganizator, zajedno sa Institutom za jezik Univerziteta u Sarajevu i Bošnjačkom zajednicom kulture “Preporod” Sarajevo. Konferencije su javnog karaktera, mediji su uvijek obavješteni i pozvani da ih prate putem press konferencija i tokom rada konferencije. Mi se ne skrivamo i ne krijemo, na konferencije mogu doći zainteresovani izlagači. Ja nisam do sada vidio relevantno i naučno utemeljeno osporavanje svega onoga što smo mi zaključili na tim konferencijama.

Naravno, politika i velikosrpski projekat pokušava osporiti bosanski jezik kako bi osporio Bošnjake i u konačnici Bosnu i Hercegovinu. To su tendencije koje mi prepoznajemo i one nisu ništa novo. Pokušava se završiti mirnodopskim metodama ono što se nije uspjelo tokom agresije i zbog toga sam i nazvao usklađivanje nastavnih planova i programa Srbije i entiteta RS u Bosni i Hercegovini obrazovnom agresijom Srbije na Bosnu i Hercegovinu.

Ako govorimo o monologu, to možemo vidjeti kod vlasti u ovom entitetu, koja uprkos relevantnim historijskim i pravno dokazanim činjenicama slijepo negira bosanski jezik i provodi diskriminaciju. Prema mišljenju Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovinu ovakva diskriminacija je označena kao kršenje međunarodnog prava od strane vlasti entiteta RS. To su veoma ozbiljne kvalifikacije koje svrstavaju ovaj dio Bosne i Hercegovine na stranu onih koji krše osnovna ljudska prava i slobode.

Skloni ste ocjeni da se u RS sprovodi „sistemska diskriminacija“ prema Bošnjacima, pa između ostalog iznosite stav da su mladi ljudi bošnjačke nacionalnosti onemogućeni da se zaposle u vlastitim prebivalištima nakon školovanja. Zbog čega ste uvjereni da takve situacije imaju etnički, a ne ekonomsko-socijalni predznak, imajući u vidu činjenicu da se i znatno veći broj njihovih vršnjaka srpske nacionalnosti suočava sa ovakvim okolnostima?

– Ako imate oko 5.000 administrativnih radnika u ovom entitetu, a od toga je zanemariv broj Bošnjaka, onda je jasno o čemu se tu radi. Ako u policiji svake godine obnavljate kadar i svake godine se smanjuje broj Bošnjaka, onda je jasno o čemu se radi. Ako u zdravstvenom sektoru gotovo da nema zaposlenih Bošnjaka, onda je potpuno jasno o čemu se radi. Dakle, mladi čovjek, kada završi neku srednju školu, Bošnjak, nema nikakvu priliku da se zaposli u domu zdravlja, bolnici, elektroprivredi, pošti, nekoj agenciji ili slično, dok se svakodnevno pripadnici srpskog naroda zapošljavaju. Tačno je da se zapošljavaju samo partijski podobni, trenutno, ali se zapošljavaju i svi su srpske nacionalnosti.

Mlad čovjek Bošnjak koji završi fakultet u ovom entitetu u javnom sektoru nema priliku zaposliti se i privređivati za život sebe i svoje porodice koju treba zasnovati. To vam mogu potvrditi podaci, ako se zainteresujete i zatražite od relevantnih ustanova. Ja sam uvjeren da se na ovakav način želi izvršiti tihi ekonomski progon radi ostvarenja ratnog cilja etnički čistog pravoslavnog srpskog prostora.

Usprotivili ste se ranije iznesenom stavu srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika da Vijeće naroda RS treba ukinuti, pri čemu ste naveli da ova institucija treba da ima identična ovlašćenja kao Dom naroda FBiH, ali i da dva potpredsjednika moraju da imaju iste nadležnosti kao predsjednik RS, kao i da je takav princip neophodan i u FBiH. Budući da je ova ideja o svojevrsnom uvođenju entitetskih predsjedništava originalna i kada je riječ o političkoj opciji iz koje dolazite, imate li namjeru da potražite istomišljenike za nju i da je formalizujete, u vidu pravne inicijative?

– Odlukom Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, po apelaciji Alije Izetbegovića, utvrđeno je da su svi narodi ravnopravni na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. Implementacijom ove odluke u ovom entitetu, Bošnjaci i Hrvati nisu dobili prava u procesu donošenja odluka kakva imaju predstavnici srpskog naroda u drugom entitetu. Ja mislim da je ova odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine samo formalno, ali ne i suštinski implementirana. Ta diskriminacija u procesu donošenja odluka ogleda se u pravima i mogućnostima kod nadležnosti predsjednika i potpredsjednika entiteta te kod nadležnosti delegata u Domu naroda FBiH i Vijeću naroda entiteta RS.

Zbog toga ja smatram da treba ove nadležnosti ujednačiti i dovesti ih u istu ravan u oba entiteta, a na bazi identične odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Ovo nije samo moj lični stav, to je stav i političke partije kojoj ja pripadam i to će biti naši zvanični zahtjevi kod budućih ustavnih promjena koje će se neminovno desiti prije ili kasnije u Bosni i Hercegovini.

Svojevremeno ste formirali Savjet potpredsjednika RS iz reda bošnjačkog naroda sa 44 člana, demantujući tvrdnje da imate toliki broj savjetnika, uz poruku da je, u stvari, riječ o tijelu sa prvenstvenim zadatkom da „internacionalizuje probleme Bošnjaka u RS“. U kolikoj mjeri je Savjet koji ste osnovali uspio u toj ambiciji?

– Svako okupljanje ljudi koji nešto znače u oblastima kojima se bave je velika vrijednost i trebalo bi je pozdraviti. Konsultacije, saradnja i razmjena mišljenja put je ka uspjehu i dobrim odlukama. Nažalost, na našem prostoru ove vrijednosti su potisnute u dubinu i njih su prekrile samovolja, jednoumlje koje rezultira stanjem u kojem se mi danas nalazimo. Ja sam zahvalan uvaženim članovim Savjetodavnog tijela koji su prihvatili da na volonterskoj osnovi budu uključeni u neke procese, kreiranju dokumenata, predlaganju određenih zaključaka i postupaka. Radi se o izuzetnim stručnjacima koje ja izuzetno cijenim i sa kojima sam, nekim duže, a nekim kraće vrijeme, u kontaktu i oni mi pomažu svako na svoj način. Mi smo i ranije provodili zajednički određene aktivnosti, neke od njih nastavit ćemo i u narednom periodu. Pandemija koronavirusa sve nas je omela u našim normalnim svakodnevnim aktivnostima, pa i našu komunikaciju i saradnju.

Meni je važno da svi članovi Savjeta na mjestima i skupovima gdje učestvuju u radu u dijelu svojih istupa, diskusija, u svojim naučnim radovima i gdje god prilika dozvoljava govore o problemima Bošnjaka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine. Uvjeren sam da će to dugoročno dati određene rezultate. Njihovo zagovaranje za prestanak sistemske diskriminacije, prestanak negiranja bosanskog jezika, prestanak negiranja presuđenog genocida, prestanak veličanja presuđenih ratnih zločinaca i svega onoga što se provodi nad Bošnjacima u ovom dijelu naše domovine, od velike je važnosti i može pomoći u rješavanju naših problema.

Nakon posljednjih opštih izbora u BiH, izrazili ste zadovoljstvo, kako ste ranije rekli, „rekordnim“ odzivom bošnjačkog glasačkog tijela sa pravom glasa povezanim sa RS. Budući da je značajan dio tih birača u dijaspori, kako gledate na aktuelne kontroverze u vezi sa glasanjem putem pošte, ali i na ocjene niza političara u RS, od Mirka Šarovića do Milorada Dodika, da takvu mogućnost treba ukinuti?

– Mislim da je opcija glasanja putem pošte duboko kompromitirana lažnim prijavljivanjem glasača da glasaju putem pošte iz Srbije i Hrvatske. Ovaj proces ostvarivanja glasačkog prava je kompromitiran i on treba biti zaštićen novim pravilima u procesu registracije. Zakonom je zagarantovano glasačko pravo svim državljanima Bosne i Hercegovine i to pravo nikom ne bi trebalo uskratiti.

Međutim, ovo što danas imamo organizovani je kriminal kroz krađu identiteta, krađu glasačkog prava i lažno predstavljanje, i treba biti sankcionisano od strane nadležnih organa. Na prošlim općim izborima imali smo povećan broj prijavljenih za glasanje putem pošte na bazi ličnog izbora glasača, a sada imamo povećanje na bazi krađe identiteta i lažnog prijavljivanja privremenog boravka u Srbiji i Hrvatskoj i ta dva procesa treba jasno razdvojiti.

Uoči narednih lokalnih izbora, kada je riječ o međunacionalnim odnosima na prostoru RS, najviše pažnje javnosti u oba entiteta izaziva izjašnjavanje građana u Srebrenici. Sa kakvim očekivanjima SDA i njeni partneri čekaju duel za načelnika opštine između vašeg kandidata Alije Tabakovića i Mladena Grujičića, uz kojeg su, osim SNSD-a, uz više ili manje entuzijazma stale i ostale srpske stranke? Ima li indicija da rezultati ovog puta mogu biti različiti od prethodnih?

– Kada bi glasali stvarni stanovnici Srebrenice, bez ikakve sumnje da bi na izborima pobijedio Alija Tabaković. Međutim, mi iz izbora u izbore imamo najezdu glasača iz pograničnih zona iz susjedne Srbije koji mijenjaju izbornu volju stanovnika Srebrenice, ali i nekih drugih pograničnih mjesta. Naša su očekivanja da će pobijediti naš kandidat Alija Tabaković i to je dobro rješenje za sve građane Srebrenice, dobro je rješenje za imidž Srebrenice, njen razvoj i prosperitet njenih stanovnika.

Po čemu je danas Srebrenica prepoznatljiva u svijetu? Prepoznatljiva je po počinjenom genocidu u julu 1995. godine nad bosanskim muslimanima-Bošnjacima od strane vojske i policije bosanskih Srba i po tome da je danas načelnik opštine Srebrenica neko ko negira sudski dokazan i presuđen zločin genocida. Srebrenica, osim ovih neizbrisivih činjenica, treba biti prepoznatljiva kao mjesto obnove, razvoja, prosperiteta i zajedničkog života njenih građana. Treba biti prepoznatljiva kao mjesto posebne empatije za žrtve, mjesto vraćanja povjerenja i nade u bolje sutra. Srebrenica treba biti prepoznatljiva po svojim prirodnim bogatstvima.

Danas to nije i sa ovim trenutnim načelnikom, ako ostane, to neće biti ni u naredne četiri godine. Najveći gubitnici biće građani Srebrenice, a sa njima i mi koji živimo u okolnim opštinama. Zbog toga mislim da je važno da na čelo opštine Srebrenica dođe neko ko može i hoće da gleda naprijed, ko je spreman poštovati žrtve i relevantne sudske presude i ko je spreman mijenjati imidž Srebrenice u Bosni i Hercegovini i svijetu.

Bratunac.ba/banjaluka.net